Prekovremeni rad


PREKOVREMENI RAD

Zakon o radu u definira prekovremeni rad kao rad koji je duži od predviđenog punog radnog vremena ili nepunog radno vremena, a radniku se može odrediti u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe.

Poslodavac prekovremeni rad može koristiti samo u izvanrednim i za poslodavca nepredviđenim okolnostima koje poslodavac nije mogao predvidjeti niti izbjeći te ne smije biti sredstvo kojim se poslodavac može koristiti kako bi u svom poslovanju nadoknadio nedostatak radne snage.

Zahtjev poslodavca za prekovremenim radom mora biti u pisanom obliku, a tek iznimno ako priroda prijeke potrebe onemogućava poslodavca da prije početka prekovremenog rada uruči radniku pisani zahtjev, usmeni zahtjev je poslodavac dužan pisano potvrditi u roku od 7 dana od dana kad je dao nalog za prekovremenim radom.

Ogledni primjerak pisanog zahtjeva za prekovremenim radom

Ukupno radno vrijeme, ako radnik radi prekovremeno ograničeno je na tjednoj i godišnjoj razini što znači da ako radnik radi prekovremeno, ukupno trajanje rada radnika ne smije biti duže od 50 sati tjedno, odn. 180 sati godišnje. Duže trajanje prekovremenog rada smije biti ugovoreno isključivo kolektivnim ugovorom, u kojem slučaju ne smije trajati duže od 250 sati godišnje.

Zakon o radu određuje da radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad, ali ne određuje i iznos povećanja plaće koji bi radniku pripao za prekovremeni rad. Stoga iznos povećanja treba odrediti kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili samim ugovorom o radu, jer podatak o osnovnoj plaći, dodacima na plaću te razdobljima isplate primanja na koje radnik ima pravo predstavlja obvezni sadržaj svakog ugovora o radu. U pravilu će poslodavac kojeg obvezuje kolektivni ugovor ili je donio pravilnik o radu odredbu o prekovremenom radu imati sadržanu u tim aktima pa će u ugovoru o radu biti dovoljno uputiti na kolektivni ugovor ili pravilnik o radu.

Zakonom o radu nije predviđena mogućnost odobravanja slobodnih dana radniku umjesto isplate povećane plaće za prekovremeni rad, ali se to pitanje može urediti kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili samim ugovorom o radu, sve pod preduvjetom da na to pristane radnik.

Zakonom je nadalje propisana apsolutna zabrana prekovremenog rada maloljetnika, a trudnica, roditelj s djetetom do tri godine života, samohrani roditelj s djetetom do šest godina života, radnik koji radi u nepunom radnom vremenu kod više poslodavaca, radnik koji obavlja dodatni rad i radnik koji radi u nepunom radnom vremenu kod više poslodavaca s ukupnim radnim vremenom od četrdeset sati  te imaju sklopljen ugovor o radu za dodatni rad s drugim poslodavcem, temeljem pisane suglasnosti svih poslodavaca s kojima imaju sklopljene ugovore o radu,  mogu raditi prekovremeno samo ako dostave poslodavcu pisanu izjavu o pristanku na takav rad, osim u slučaju više sile.

Poslodavac kod organizacije radnog vremena te korištenja prekovremenog rada u svakom slučaju mora paziti na prava radnika vezana uz propisane odmore.